nedjelja, 19. srpnja 2009.

ČAROBNICA

Treba biti oprezan sa čarolijama. Zašto ja to uredno učim na teži način nije mi objasnila ni Merlinova knjiga tajni. Čitavu noć sam piljia u knjige koje ću još šest mjeseci otplaćivati i još ne razumijem kako uvijek krene po zlu. Čak i ono što treba biti najobičnija igrarija. I ne mislm pri tome na čaroliju kako iz trideset kvadrata načiniti osamdeset, zato će ipak trebati malo više neprospavanih noći, iako bi, kako već meni ide naopako, u toj magiji iz trideset kvadrata ispalo - a jedno dva i pol.
Ometanje noćnog čitanja i razmišljanje u kojem to trenutku ode krivo, pripisala sam Jurici. Otkud se samo mali glupan stvorio? Čula sam ga kako guli najlon sa mojih novih knjiga, a onda me i počastio osmjehom mladog mjeseca kao divna kontra mom namrgođenom pogledu.
Jurica je jedan od osmorice pješaka iz neuspjelog pokusa. Onaj najdosadniji. Prije koji mjesec sam silno htjela naučiti šah, ali gle... Ne bih ja kao i svi drugi. Ja bih da je veselo. I bilo je, ali ne meni.
Nakon proučavanja zapisa, skupljanja kojekakvih travki i čuda i sa cerekanjem jer moj braco nema pojma što se sve da učiniti sa prahom imele koji on tako nježno stavlja u med, a ja u zdjelicu sa tri vlasi uhate sove, koje joj morate iščupati između prstiju, pasjim jezikom, što je biljka da se razumijemo, i jednim sastojkom koji vam ne bih smjela objasniti, e nakon toga imala sam šah kakav sam željela. Svojeglav. Skakači su mi odskakali prije nego sam ih i uspjela stavit na ploču. Lovci su dovukli lonac i na sred sredine pravili kotlovinu. Dva topa su ostala ukipljena i oni su i ispali najbolje. Kralj je bio predebeo i prelijen, a kraljica prebrbljava. Koliko ta žena može prigovarati. A Jurica i njegovih pet tukaca mahnito su jurcali okolo po sobi. Ona dvojica posljednjih su dezertirali u svoj toj zbrci.
Većinu sam ulovila u ofucanu kutiju, ali ima ih još po kutovima, dok ja ne smislim popravak.
I sad mi se mali odrpanac opet smijulji sa mojih knjiga.
Ali nije gotovo. A ne! Jednom mora uspjeti.
Gledao me noćas i natjerao na obećanje. Ustvari me ucjenio, ali nije ni bitan način. Bitno je da nemam pojma o šahu, a Jurica zna imati pogled najtužnije sove na svijetu. E, pa, avantura počinje...

Nema komentara:

Objavi komentar