Travuška

I nije rekao baš ništa pametno. Nikakva korist od čarobnjaka. Poslao me rojenicama da mi razjasne moj usud, ali ih ja jednostavno nemam volje tražiti. Bojim se da će još više zakomplicirati nemali zadatak, pa sam posvojila Juricu. Bio je sve zanimljiviji u razumjevanju šugavosti ovog svijeta i nisam ga tako drvenog zašiljila ni kad je nevino upitao nisam li ga mogla dozvati u nekom ljepšem stoljeću. Gdje ne moraš kupovat školske knjige možda... Ko da prije nije bilo harača.

Kad sam u silnom iščekivanju kiše da spere ljagu sa ovih ulica još saznala i da je sigurno okruženje napustio i vječni, dosad nepokorivi, Truljo, shvatih da je vrag odnio šalu. Ipak svemu jednom dođe kraj. No, kako je Lakatbrade u svom izlaganju zaključio, bezjaci i njihove sluge danas na tome trebaju biti zahvalni.

Jurica to nije shvaćao. Jurica je želio upoznati Travušku. Jurica je htio biti zaljubljen. Još mi samo treba i trošak sterilizacije šahovske figure. Na to bi naša vlada udarila i porez. Zato je sjajna ideja bila da ga prvo podučim lijepim manirima. A to će potrajati.