LAKATBRADE PEDALJMUŽA

Izvirio je sa širokim osmjehom i smotanim novinama ispod desne ruke.

- Onda?, zapita.

Meni se svašta motalo po glavi dok sam ga promatrala zaboravljajući da takva stvorenja gledaju u tvoj um kao da ti je glava prozirna.

- Točno. Smijem se upravo iz ta dva razloga., reče mi. - Prvo, čak i mi čarobnjaci nosimo novine kad obavljamo jednu određenu radnju, koja svakako na kraju izaziva osmjeh. A drugo...

Bolje promotrim novine i shvatim da drži, ni manje ni više, nego mali smotani Večernjak.

- A drugo....hahahaha.... Vama bezjacima u vašem svijetu ne može pomoći ni čarolija!

U tom sa se trenutku sjetila kako sam neku noć sanjala da mi je Jadranka Kosor poslala poruku u kojoj piše da je Batman u stanju kome zbog utapljanja. Mogla je i občnim riječima reći da nam nema spasa. Ali mi je svakako postalo jasnije zašto se Lakatbrade tako zdušno smiješi nakon čitanja Večernjaka.

- Nećete me valjda tražiti da riješim krizu?

Opet prasne u smijeh, a kad opazi Juricu i nesvjesno mu licem prođe olakšanje.

- Ahaa, tu je čovječuljak! Znači da je zadatak ipak nešto lakši.

I Jurica se smijao. Samo meni nikako nije bilo smiješno. Kriza. Baš. Dobro je rekao da nama ni čarolija više ne može pomoći. Ali može ovom mom blesanu iz neuspjelog svojeglavog šaha.
Tada Lakatbrade sjedne do Jurice, pogleda me prodornim plavim očima i prozbori.

- Slušaj.....