ponedjeljak, 7. rujna 2009.

DOBRODOŠLICA

I vidite da nije tako lako biti pisac. Moje igrarije zadnjim postovima samo su bile uvid da mašta može krenuti neviđenim smjerovima. Koliko god ljudi da nastavi pričicu o Jurici, sve bi završile drugačije. Svatko od nas ima svoj dio djetinjstva. Ako ga uspije sačuvati u današnje vrijeme.
A da je to isuviše teško, složili bi se i pisci i ovakvi entuzijasti poput mene. Dok s jedne strane smatram da je Rowlingica bezrezervno zaradila svaku lipu svojim knjigama, stvorivši svijet do najmanjeg detalja, gdje podjednako obožavaš i pozitivne i negativne likove (ko ne bi volio mračnog Severusa Snapea), sa druge strane već mi se povraća od hajke na novu knjigu Nives Celzijus. Ali tko sam ja da sudim. Ako nemaš ime, nemaš ništa. Bar ne u ovoj državi.
Svojom bajkom o Travuški sam kucala na mnoga vrata i iza svakih je stajalo isto : remek-djelo za koje nemamo novaca. Zanimljivo. Zar nije lakše reći da kriteriji nisu zadovoljeni? A onda Danijela Martinović "napiše" slikovnicu od petnaest rečenica i to sa svojom prijateljicom, i država se digne na noge. Ima li i jedna naša zvijezda koja nije napisala knjigu? Koje ministarstvo to financira? Koje prezime da si uzmem? Sanader? Mamić? Gotovac? To otvara vrata.
Zato vam na ovom blogu želim novu dobrodošlicu. Svima sa krivim prezimenom i predivnim riječima. Pisat ćemo za nas.

petak, 4. rujna 2009.

I nije rekao baš ništa pametno. Nikakva korist od čarobnjaka. Poslao me rojenicama da mi razjasne moj usud, ali ih ja jednostavno nemam volje tražiti. Bojim se da će još više zakomplicirati nemali zadatak, pa sam posvojila Juricu. Bio je sve zanimljiviji u razumjevanju šugavosti ovog svijeta i nisam ga tako drvenog zašiljila ni kad je nevino upitao nisam li ga mogla dozvati u nekom ljepšem stoljeću. Gdje ne moraš kupovat školske knjige možda... Ko da prije nije bilo harača.

Kad sam u silnom iščekivanju kiše da spere ljagu sa ovih ulica još saznala i da je sigurno okruženje napustio i vječni, dosad nepokorivi, Truljo, shvatih da je vrag odnio šalu. Ipak svemu jednom dođe kraj. No, kako je Lakatbrade u svom izlaganju zaključio, bezjaci i njihove sluge danas na tome trebaju biti zahvalni.

Jurica to nije shvaćao. Jurica je želio upoznati Travušku. Jurica je htio biti zaljubljen. Još mi samo treba i trošak sterilizacije šahovske figure. Na to bi naša vlada udarila i porez. Zato je sjajna ideja bila da ga prvo podučim lijepim manirima. A to će potrajati.